Čudismo se skoro u vrtiću suprug i ja koliko deca psuju. A tek koje viceve pričaju!?!? Naravno, pola klinaca nema pojma šta je značenje koje bezobrazne reči. Njima je važno da „raznose“ okolo šta su čuli od starijih i da se kikoću. Koga je briga šta to znači, važno da je bezobrazno!
Tako jednom pokupimo mi decu iz vrtića i naš klinac od 5 godina prijavi da je danas čuo od Dimitrija neku mnooogooo bezobraznu reč. Mi naravno pitamo koju, ali on neće da kaže. Sramota je jer mnoogooo je bezobrazno. Roditelji ko roditelji, moraju sve da znaju, i zapnemo onda da nam kaže bar na koje slovo počinje ta mnooogoo bezobrazna reč. A on kaže:
- Na „B“.
- Na „B“?
- Aha, na „B“.
E sad, ako vi znate koja ima mnoogoo bezobrazna reč i još da počinje na B, pišite. Mi nismo znali. Ubedi ga nekako suprug da šapne njemu na uvo da niko ne čuje. I dete mu šapne posle malo snebivanja. Reakcija mog supruga bila je burna. Prvo je svim silama pokušao da ostane ozbiljan, a onda je prasnuo u smeh jer nije uspeo da zadrži ozbiljnost ni pod tačkom razno. Klinac se naravno naljutio zato što se tata smeje, i čvrsto obećao da nikad više ništa neće da mu kaže, a ja sam jedva dočekala da se deca zaigraju pa da čujem i ja koja je to toliko bezobrazna i smešna reč na „B“. I samo što su se povukli u svoju sobu da tamo prave lom, suprug je pitao:
- Znaš šta mi je rekao???
- ŠTA???
- BURAC!!!
Od tada je prošlo već više od godinu dana, i mi smo u međuvremenu totalno oguglali na „donošenje“ svakojakih reči iz vrtića. Sada ih molimo da nam više i ne govore šta su novo naučili.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)

No comments:
Post a Comment